ZA HITNE INTERVENCIJE  DEŽURNI VETERINAR  0-24 SVAKI DAN

Usluge

Usluge koje nudimo

IZDAVANJE ISPRAVA

Izdavanje isprava za promet životinja svakim radnim danom od 8-12

PROVOĐENJE NAREĐENIH MJERA

Provođenje naređenih mjera propisanih godišnjom naredbom,na područiju Općine Plitvička Jezera, Korenica i Udbina .

CIJEPLJENJA

Naređena i ne naređena preventivna i dijagnostička cijepljenja

Pregledi

Internističke preglede

ZAHVATI

Kiruršk i porodiljni zahvate

PRETRAGE

Laboratorijske pretrage krvi domaćih životinja

ULTRAZVUK

Ultrazvučne preglede

OMAMLJIVANJE

Omamljivanje domaćih i divljih životinja u svrhu liječenja profesionalnom opremom

Velika praksa

Prevencija

Pod prevencijom podrazumijevamo zaštitu kućnih ljubimaca od pojave raznih bolesti, od kojih neke mogu uzrokovati ozbiljne komplikacije ili čak uginuće. Kad govorimo o prevenciji važno je istaknuti da se osim cijepljenja protiv zaraznih bolesti, u prevenciju svakako ubraja i zaštita od vanjskih i unutarnjih nametnika.
Cijepljenje protiv zaraznih bolesti

Svrha cijepljenja je stimulacija humoralnog i/ili staničnog odgovora imunološkog sustava u stvaranju pravilne imunološke memorije, koja će kod izlaganja bolesti zaštititi životinju.

Mladunčad se rađa sa imunitetom koje je dobilo od majke još tijekom intrauterinog razvoja te takav imunitet nazivamo maternalnim imunitetom. Kod pasa i mačaka nema prijenosa majčinih antitijela kroz placentu u fetus, pa se štenci i mačići rađaju skoro bez ikakvih antitijela, osim nekih antitijela grupe IgM, pa zaštita nije dovoljna za većinu infekcioznih agenasa.

Zaštita se postiže ingestijom kolostralnih antitijela ( sisanjem majčinog mlijeka ) tijekom prvih dana života. Kako titar maternalnih antitijela raste, razvija se i neonatalni imunološki sustav. U teoriji, životinje kojima je uskraćen kolostrum, trebale bi primiti prvu vakcinaciju u starosti od 2-3 tjedna, a oni koji su dobili kolostrum, u dobi od 6-9 tjedana starosti. No, bez obzira na dobiveni imunitet, već u dobi sa 6 i 7 tjedana gube se protutijela za pojedine bolesti.

Stoga je preporuka za preventivno zaštitno cijepljenje štenaca i mačića baš u dobi od 7 tjedana. Cijepljenje se obavlja dva puta (primovakcinacija i revakcinacija) da bi se postigla zaštita koja traje godinu dana. Prema najnovijim spoznajama preporuka je obaviti i treće cijepljenje u dobi od 20 tjedana. Nakon toga životinje se cijepe jednom godišnje. Ovisno o vrsti životinje i vakcine, te o starosti životinje, dr.vet.medicine će odrediti razmak između pojedinih cijepljenja.

Najčešće se cijepe psi i to sa polivalentnom vakcinom protiv pet zaraznih bolesti (parvoviroza, leptospiroza, HCC, štenećak, parainfluenca), te mačke polivalentnom vakcinom protiv panleukopenije, rinotraheitisa i kalicivirusne infekcije. Osim navedenih vakcina postoje još i monovalentne vakcine za pojedine bolesti kojima se životinje cijepe ovisno o ugroženosti od zaraze. Stoga je najbolje sa Vašim novim ljubimcem doći ambulantu i u dogovoru sa veterinarom odrediti plan cijepljenja koji najbolje odgovara Vašem slučaju.

Cijepiti se također trebaju i pitome vretice (afrički tvorovi) koji se cijepe protiv štenećaka također dva puta u dobi od 8 i 12 tjedana. Od novosti u cjepivima za pse i mačke je vakcina protiv mikrosporoze koja se može koristiti i u terapijske svrhe. Preventivno se mace cijepe u dobi od 12 i 15 tjedana te zatim svake godine jednom. U slučaju terapijskog cijepljenja preporučuje se aplicirati i treću dozu. U velikoj praksi također postoje preventivna zaštitna cijepljenja ovisno o tehnologiji pojedinog uzgoja.

Interna medicina

Interna medicina je najopsežnije područje veterinarske medicine. Dijagnosticiranje unutarnjih bolesti predstavlja vrlo kompleksan zadatak, u kojem iskusni internista različite informacije dobivene od vlasnika, kliničkih simptoma i dodatnih dijagnostičkih metoda, kao slagalicu slaže u točnu dijagnozu.

Metode dijagnostike koje pretežito koristimo u veterinarskoj internoj medicini su: hematološke pretrage,  ultrazvučna dijagnostika, te po potrebi korištenje vanjskih laboratorija

Sterilizacija

Sterilizacija odnosno kastracija je kirurško odstranjivanje gonada ili spolnih organa ženki i mužjaka radi sprečavanja estrusa, koncepcije i prenapučenosti.

Rana kastracija štenadi i mačića ( 6-7 tjedana starosti ) sve je popularnija metoda u SAD-u i radi ju oko trećine veterinarskih škola. Radi se o prepubertetnoj gonadektomiji tj. kirurškoj sterilizaciji seksualno nezrelih životinja. Time se sprečava prenapučenost i usmrćivanja, jer se u SAD-u usmrti nekoliko milijuna pasa i mačaka godišnje ( 1996. godine – 2,5 milijuna ), a milijuni budu napušteni. I taj je broj premali obzirom da ne uključuje klinike i skloništa koji ne daju podatke u javnost.

Kod nas takvih podataka uopće nema. Mnogi strahuju da bi štenad i mačići kastrirani u ranijoj dobi bili zaustavljeni u rastu, međutim nekoliko istraživanja to opovrgava ( Sveučilište u Floridi ), pa čak dokazuje suprotno mjerenjem konačne duljine palčane i lakatne kosti.Kod nas se preporučuju kastracije u dobi od oko 6 mjeseci, tj. prije prvog tjeranja. Kod mačaka to može biti i ranije odnosno kad postignu tjelesnu težinu oko 1,5 kg.

Mlade životinje izvrsno podnose operativni zahvat. Mačke se najčešće steriliziraju i kastriraju zbog nemogućnosti kontroliranja reprodukcije ovih životinja. Za razliku od pasa, mačke koja izlaze iz kuće ne možemo spriječiti da se spare. Ženske mačke koje ne izlaze iz kuće, vrlo često ulaze iz tjeranja u tjeranje, te razvijaju tzv. mačju nimfomaniju.

Postoje mnoge prednosti kastracija kuja. Najočiglednija prednost je izbjegavanje svih neugodnosti koje dolaze s tjeranjem kuje (iscjedak, promjena u ponašanju, itd) i nastanka neželjenog legla. To ne samo da je put prevencije neželjene populacije pasa i mačaka već se tako smanjuje i rizik od mamarnih neoplazija ( tumora mliječne žlijezde ) na 0.5% rizika nesteriliziranih kujica, a poslije prvog tjeranja na 8% rizika. Prema dostupnim podacima oko 20% kastriranih životinja imalo je barem jedno leglo prije kastracije.

Postoji predrasuda da mužjake ne treba kastrirati, iako oni naprave novo leglo jednako kao i ženske životinje. Mladi mužjaci mačaka koji izlaze iz kuće, u prvoj i drugoj godini života počinju sa istraživanjem teritorija te se neminovno susreću sa starijim mužjacima, koji vrlo agresivno brane svoje područje. Kod takvih susreta instinktivno bježe i vrlo često stradavaju u prometu. Obzirom da su njihove borbe vrlo žestoke česte su i ozbiljne ozljede koje nastaju kao posljedice ugriza. Nažalost, česte su i ozljede koje zadobiju do strane ljudi jer su njihove borbe glasne te zbog obilježavanja područja mokraćom.

Kastracija i sterilizacija mačaka koje izlaze van je izrazito važna zbog sprečavanja zaraze mačaka opasnim, neizlječivim bolestima kao što su infekcija FIV-om (mačji AIDS), ili FeLV-om (mačja leukemija). Kod muških je pasa najvažniji učinak kastracije onaj sociološki- kastrirani psi znatno se rjeđe sukobljavaju s drugim psima te rjeđe obilježavaju teritorij. Kastracijom se također smanjuje rizik od hipertrofije prostate, te se onemogućava nastanak tumora testisa. Inkontinencija je moguća i kod mužjaka, ali je znatno rjeđa nego kod ženki.

Prednosti kastracija pred komplikacijama su brojne,a komplikacije su rijetke iako moguće. Manje komplikacije su ( kao i pri svakoj operaciji ) naticanje rubova rane, reakcija na šavove i sl. Niti jedna takva komplikacija nije zabilježena u većim postocima. Pretilost se može javiti i to češće u ženki nego u mužjaka, ali je ona uzrokovana mnogobrojnim faktorima među kojima su i količina hrane i razina aktivnosti (npr. kastrirane mačke trebale bi dobivati oko 30% manje hrane nego nekastrirane). Spomenuta kastracija može u manjem postotku uzrokovati pojavu inkontinencije u kuja.